PEOPLE ALWAYS LEAVE

Ej ljudi… evo opet mene sa svojim dosadnim postovima… hehe… ma zapravo ni ne znam što da vam kažem ili otkuda da počnem… ni ne smijem previše reći do sljedećeg tjedna, a vjerojatno ni tada neću smjeti previše reći…
Dovoljno je samo da kažem isto ono što kažu u mojoj naj serije Tree Hillu: People always leave…

imam još samo jednu nadu, jako sićušnu, ali za nju i dalje mogu upotrijebiti riječ nada: sometimes they come back...

Kako god ispalo i što god se ustanovila ja znam da ću izgubiti jednu od svoje dvije naj frendice ili bolje rečeno «naj frendice»…
Ovako znam da mi je jedna lagala a ja samo moram saznati koja. Ako mi je prva lagala onda je lagala da bi njoj u životu bilo bolje, a ako je druga lagala onda laže i meni i ovoj prvoj i to već duže vrijeme.
I njih sam ja zvala naj frendicama, ha?? A jebemti život. Jedna mi je od njih stvarno naj frendica ali kada saznam koja od njih laže, mene može slobodno prekrižit sa popisa. A i ako joj oprostim trebat će proći duže vrijeme da steknem opet povjerenje u nju i stvarno će se trebati potruditi… naravno da ću se truditi oprostiti, ali ako to bude nemoguće… sorry
Ja ne znam zašto se sve meni mora događati…
Ima jedna fora izreka (moš misliti da je izreka ali se ne mogu sjetiti kako da je drukčije nazovem). Ona sa T-mobile slikicom: te me jebe škola,
Te me jebe ljubav
Te nemam novca
Ma jebo Te život
Sorrite što sam malo prosta ali tako ide ta «izreka» i ja tu ne mogu ama baš ništa učiniti

Ali da promijenim temu: šta ima novoga kod vas? Ugl, pročitati ću na vašim blogovima… hehe…
Danas sam bila u umagu i izg sam, ali kako sam igrala… GROZNO… ma mogu se ubiti… ali uopće me nije briga jer sa onakvom igrom ne bi mogla dobiti ni čovjeka u kolicima (bez uvrede)… tako da nisam mogla ni očekivati niš drugo… inače puuuuuuuuno bolje igram, ali svakom dođe loš dan, zar ne?

Inače, samo da vam kažem, za one koji ne znaju, a znam da svi znaju… u ponedjeljak počinje škola… šmrc ×C, šmrc ×C , šmrc ×C… ajme ne mogu se nikako priviknuti na tu činjenicu. Ne znam šta mi je… mislim nikada baš nisam voljela ići u školu i nisam se veselila kada bi počinjala (hvala bogu jer bi se inače zabrinula za sebe), ali ove godine je to nekako sasvim drugačije… ne znam kako, ali jednostavno je.. nikada mi nije bilo baš toliko teško… jedino me drži to šta se nadam da ću i poslije imati dobar život ako idem u školu, ali da se dobar život može imati i bez škole (mislim da radiš za dobru plaću i to) bih markirala svih 9 mjeseci u godini kada trebamo ići u školu… i mislim da ne bi samo ja…
I još jedan problem… ja sam ovisna o šaranju po knjigama i klupi, a sada neću moći šarati po knjigama… ja ne znam kako ću se priviknuti na to. Ja sam čak mami predložila da ona meni kupi te iste knjige, da ja ne dobijem u školi, samo kako bih mogla šarati po njima, ali mislim da me ona nije shvatila ozbiljno, ali tko bi??

Jedva čekam srednju, pa da se maknem iz ove škole, da upoznam nove ljude (koji neće lagati čim zinu), dobre i prave frendove i tak… novi profesori, nova okolina, novo sve i aj ću biti full happy. Razmišlajm o tome da upišem gimnaziju, a bo?

Ali da ne pričam samo o školi… šta da još kažem… ljubav ne ide nikako. Nitko mi se ni ne sviđa, pa ni ne može ići nekako. Barem ja tako mislim. Ali ja bih full voljela da mi se netko sviđa, da imam o nečemu razmišljati prije spavanja i sve to šta ide uz pojam ljubavi. Ali neće pa neće. Valjda je sudbina tako htjela. Da baš…
Ne znam koliko će ovaj post ispasti dugačak…ne znam ako ste primijetili da ja volim pisati duge postove. Tada barem znam da imate šta raditi (hehe). Zezam se. Volim pisati duge postove iz nekog, meni još neotkrivenog razloga.
Ah, to bi uglavnom bilo to. Ne znam šta da vam još napišem, mislim znam, ali neću vam napisati… sorrite, ali neću vas više gnjaviti sa ovim bezveze postom
Ae idem ja polako…

Nadam se da su neki dobro prošli u umagu (neću ih sada imenovati jer bi se neki mogli uvrijediti ako se ne nađu na tom popisu)…
I žao mi je Rošiću i Davore što ste izg u prvom kolu… a biti će bolje drugi put… i da ne zaboravim, i Doriane i za tebe mi je žao… ups, da i Ana, znaš već.

Evo sada sam stvarno gotova…
Pusa svima
Vaša Andrea

... KAKO ČUDNO, JOŠ JEDAN POST BEZ INSPIRACIJE...

Post napisan 29.08. oko 10 sati ujutro
Ey… kako dugo nisam pisala post (da baš)…
Ovaj post pišem jer mi se nešto piše što želim objaviti na svoj blog i što želim da drugi pročitaju, više nego jer imam teme za pisanje… samo da vam kažem da danas idem u shopping u Trst… yea… da si bar nađem nešto zakon za školu i nešto za ono vjenčanje koje će biti tako skoro a ja niti imam ideju šta da obučem, niti znam u koji da dućan u Rijeci idem, niti ište… tako da se nadam da u Trstu imaju bolji izbor…

Jel se sjećate onoga dečka o kojem sam nešto kratko napisala prošli post?? E da, taj… on mi se više ne sviđa, bilo pa prošlo… završilo… gotovo… ali zato mi se sada sviđa jedan novi, ali ne želim spominjati njegovo ime, njegov izgled ili bilo što jer se to vas uopće ne tiče. Ali sam si počela sve više ličiti na Illonu iako se je ona sada malo smirila što se tiče zaljubljivanja (sorry Ill). Očito je to nešto prijenosno ili neki vrag. To me je možda Ill i urekla kada je rekla da se moram brzo zaljubiti. Iako ja to ne zovem ljubavlju. Ja to radije zovem prolaznom fazom ili preuveličavanjem osjećaja (nisam to htjela napisati, ali se nikako nisam mogla sjetiti te neke riječi koju sam ja htjela napisati)…

Na svojem prošlom blogu sam pisala neke depresivne i dubokoumne postove, ali sada više ne. Niti mi se da razmišljati toliko ( a sada uskoro i počinje škola pa sam sigurna da ću se u njoj narazmišljati) , ali nisam ni u bedu pa nema razloga. Zapravo sada ni ne shvaćam zašto sam bila u bedu. Tko zna…

Ja sam baš neka čudna, zar ne? Anđela mi često zna govoriti da sam luda jer neke stvari napravim iako znam da ne smijem i da nije OK, ali znatiželja je ipak jača od mene i ja to moram napraviti makar poslije bilo svašta. Katkad se pitam na koga sam to naslijedila i nikako ne mogu naći odgovor. Od mojih nitko baš nije previše znatiželjan (osim mame kada je dobijem poruku pa eto ti nje: tko je? Šta ti piše? Šta ćeš ti reći?)… ajme meni… ali nije to takva vrsta znatiželje. Ipak ona smatra da mi je mama pa da mora sve znati. Ali ja sam znatiželjna u svemu. Stvarno ne kužim.

Uf, šta će ovo biti glup post, ali baš me boli. oni koji su ga pročitali izgubili su par minuta ionako prekratkoga života, ali ja sam zadovoljna jer su ga potrošili na mene i na moj blogich… hehe… bila sam čitala statistiku i ispalo je da pišem full malo slova po postu pa sam se odlučila pisati malo duže postove pa da vi izgubite još viđe minuta vašega života. Kako sam zlobna… hehe… sva sreća da na mojemu blogu radi dizajna svi postovi izgledaju duže nego šta jesu, pa se mogu izvući da ne pišem kratke postove. Ja znam da je jako naporno čitati duge postove, al šta ćeš.

Nastavak posta u 29.08. u 22:27 sati
Evo vratih se ja iz trsta. Bilo je OK. Kupila sam si haljinu za vjenčanje i jednu suknju ovako za svaki dan. Nije da inače nosim suknje, ali ova mi je bila strašno fora tako da nisam mogla odoljeti a da ju ne kupim. Inače ja jako volim shopping. Ah… i mama i nona su si našli komplete za to vjenčanje tako da je sve ispalo OK, iako sam je htjela pogledati za još neke sitnice kao npr. Trapke, starke, majice i tako, ali nije bilo vremena jer su se dućani zatvorili… a baš šteta. I na kraju smo išli na večeru. Uf, tako sam se prejela da sada ne mogu hodati. Čak na jedvite jade pišem post.

Inače bih pročitala šta sam sada napisala da ne objavim nešto glupo, ali mi se taaaako ne da. Jedva čekam uvod u anatomiju da to pogledam i idem leći jer se sutra rano dižem zato što moram ići kupiti bilježnice i sve te stvarčice koje nam trebaju za školu. Ajme… opet sam se sjetila kako škola brzo počinje… isuse bože, pa za par dana. Želi li me tko od vas ubiti jer ako ne ću se sama. Neću pisati o školi, pustiti ću vas na miru do sljedećega posta…

Pusa svima

AH... POST NAPISAN BEZ NEKE POSEBNE INSPIRACIJE

me
ey ljudi… pa kako ste? Evo ja sam ok… ako ste vidjeli moj bivši blog, znali biste da sam bila u bedu, ali sada više nisam.
Jučer sam bila u umagu na turninu i bilo mi je jako dobro. Prvi sam meč dobila neku talijanku i to jako glatko. Od te iste sam prošle godine u umagu izgubila, a sada sam je dobila. Hehe. I onda sam igrala sa jednom Njemicom. Cura je baš simpa, pričale smo bile nešto malo na engleski dok smo išle prema terenu. Igra full dobro, što se ne bi moglo reći po njezinoj tehnici. Mislim, igra dvoručni forhend i bekhend. Ali to nema veze. I od nje sam izgubila. Igrala sam dobro tako da mi i nije bed.
Od dečki ( hehe ) nije bio nitko poseban (nažalost). I to je to što sam vam o tome htjela reći.

Uopće nemam ideje šta da pišem, ali je vrijeme za novi post, pa ću morati napisati nešto, makar sasvim glupo.
Za tjedan dana počinje škola… šmrc… kako je brzo prošlo. Uopće mi se ne da krenuti u školu, onda slušati one dosadne profesore, odgovarati, pisati ispite, dizati se rano u jutro… evo, već mi je muka pri samoj pomisli. Možda i ne bi bilo tako loše ići u školu da imamo neke normalne profesore, ali ovi koji nama predaju su sve neki stari, ružni, antipatični, strogi, glupi i tako dalje. Ne želim uopće misliti o školi pa ću promijeniti temu.

Osmislila sam genijalan plan, koji sam odlučila danas napraviti. Trebati će mi pomoć od Anđele i Klare ako ne bude išlo sve po kako ja želim. Znam da Anđela neće ovo nikada pročitati (možda i hoće) ali joj se u zadnje vrijeme ne da ići po blogovima, ali Klara hoće, pa Klara help mi…

Ljubav… hm, šta da tu kažem. Ide jako loše. Ne znam zašto, ali možda krene nabolje. Ja se nadam da hoće. Možda mi se je počeo sviđati netko (ali samo možda). Taj netko je stvarno savršen. Lako za to što je zgodan, ja ne poznajem osobu kojoj on nije zgodan, nego je i simpatičan. Postala sam si ok s njim, onoliko koliko to mogu biti i jako sam happy radi toga. Samo što taj netko ima curu… šmrc, ali šta se drugo može i očekivati. Ali pustimo sada to.

A kada već nemam inspiracije i da vas ne gnjavim, staviti ću vam jedan spot i rijči toga spota pa uživajte…


pjesma je here without you, 3 doors down


i riječi:

A hundred days had made me older since the last time that I saw your pretty face
A thousand lights had made me colder and I don’t think I can look at this the same
But all the miles had separated
They disappeared now when I’m dreaming of your face

I’m here without you baby but your still on my lonely mind
I think about you baby and I dream about you all the time
I’m here without you baby but your still with me in my dreams
And tonight it’s only you and me

The miles just keep rolling as the people either way to say hello
I hear this life is overrated but I hope it gets better as we go

I’m here without you baby but your still on my lonely mind
I think about you baby and I dream about you all the time
I’m here without you baby but your still with me in my dreams

And tonight girl it’s only you and me

Everything I know, and anywhere I go
it gets hard but it won’t take away my love
And when the last one falls, when it’s all said and done
it get hard but it won’t take away my love

I’m here without you baby but your still on my lonely mind
I think about you baby and I dream about you all the time
I’m here without you baby but your still with me in my dreams
And tonight girl it’s only you and me

I’m here without you baby but your still on my lonely mind
I think about you baby and I dream about you all the time
I’m here without you baby but your still with me in my dreams
but tonight girl it’s only you and me

i to bi bilo to
ae pusa svima

...PRVI POST, IAKO NE BI TREBAO BITI PRVI...

bok ljudi!
znam da bi mi prvi post trebao biti vesel i sve to, ali ja sam prije imala jdan blog koji mi je moram priznati, strašno bio prirstao srcu i baš sam ga voljela..... i dogodilo se nešto strašno... izbrisao se je... uopće mi nije drag ovaj novi blog.hr zato što sam ja radi njihovoga preuređenja ostala bez svoga bloga... ajme kako ga volim... već mi fali... a tek sam malo prije shvatila da je izbrisan...

kako biste se vi osjećali? sada ni ne želim imati novi blog jer znam da neće biti dobar kao i prošli i da ga neću moći toliko voljeti... uvijek se kaže da je prva ljubav najljepša i tako je sada sa mojim blogom... šmrc...
čak sam danas bila i napisala novi post pa tako da sada ni nemam inspiracije... ah, k vragu i život...

href=http://brothersofhell.blog.hr target=_blank>doriane i mateo tek toliko da znate da je i vaš blog izbrisan tako da možete slobodno napraviti novi ili bilo šta, ali onaj više nećete NIKADA više vidjeti... žao mi je, ali i meni je tako...
sada moram razmišljati da napišem nešto pametno, a znam da ne mogu jer moj mozak razmišlja samo o mojemu prošlom blogu... sorrite znam da sam naporna...



evo napisati ću nešto na temu ljubav i nadam se da će vam se svidjeti...

Ljubav. znamo li mi uopće šta je ljubav? ili samo mislimo da znamo? u komentarima mi je rekla frendica da se moram zaljubiti i da će to riješiti sve moje probleme. a sada se ja pitam kako?
zar nije bolje godinu dana biti ne zaljubljen nego godinu dana patiti jer si nesrtno zaljubljen? dali se mi uopće već možemo zapravo zaljubiti? ili samo preuveličavamo svoje osjećaje? po meni je puno bolje biti ne zaljubljen. iako, priznajem, nije ni to lijepo jer ti je srce nekako prazno... nemaš o čemu razmišljati... ali kada bih morala birati, izabrala bih ovo prvo...

nesmijemo početi misliti samo o jednoj stvari. samo o jednoj osobi. moramo se usredotočiti na više stvari. moramo imati par gledištana svijet. više tema za razmišljanje. za razgovaranje. što nama sada znači imati curu/dečka kada znamo da to nije ono pravo? ono vječno. znam ja da je to lijepo, ali jebiga.
i nikako ne valja patiti. zar se nije ljepše probuditi sa osmijehom na licu? sa željom da provedemo dan najbolje što možemo? da ga ispunimo smijehom? ili biste vi rađe sjeli u kut i plakali?

znam ja da je sada meni lako govoriti... ali ipak... ako vam se netko zaista sviđa, recite mu to, barem ćete znati na čemu ste i ako vam se prosreći i biti će nešto, a ako ne krenite dalje... najgore je živjeti u neznanju a misliti da sve znaš... ja sam čula jednu izreku ide nekako ovako, ne znam točno: bolje je znati da ne znaš nego ne znati da znaš.
i da nastavim, ako se odlučite to reći nekoj osobi i ona vas odbije izaberite novu "žrtvu", nije ta osoba zadnja na svijetu. barem ćete znati da ste pokušali, da ste se potrudili i nadali se... ali ćete također znati da život ide dalje, da se ne može živjeti u prošlosti (evo to ja barem znam)... i ja se trudim... krenula sam dalje... vidite da post nije depresivan? ali isto mi se katkad dogode krizni dani... sjetim se prošlosti... i bum, gotovo je, ja malo prošvikam... ali sada sam opet dobro (mislim nisam u bedu)... ali u doba kada se to događalo meni je trebalo strašno puno vremena da krenem dalje... da otvorim oči... ne želim da se i vama to dogoditi... sada mi se sve čini kao potraćeno vrijeme... da sam mogla to vrijeme puno boplje iskoristiti... ipak jednom se živi i zato živite svaki dan kao da vam je posljednji, ne osvrćite se natrag, glavu gore i gledajte samo ispred sebe i sve će biti OK.


evo vam sada jedna pjesma (nije cijela i ne pjeva se) o ljubavi...

Ljubav je strpljiva
ljubav je dobrostiva
ljubav ne zavidi,
ne hvasta se,
ne oholi se.
Nije nepristojna, ne traži svoje,
ne razdražuje se,
zaboravlja i prašta zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini.
sve ispričava, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.

i to bi bilo sve od mene za danas...
svih vas volim...
nadam se da ćete mi komentirati...
inače mi ne bi bilo važno,
ali ipak mi je ovo novi blog...
ae pusa

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.